U bjegu od rata, bračni par Suhel (18) i Ben Azir Sulejmani (19) pobjegli su iz kuće u Medresi u Avganistanu. Preko Sirije i Turske, stigli su do Sjenice, gdje im je novi dom Centar za azilante. Jedva smo preživjeli hladnoću, kaže muž koji je suprugu dio putovanja čak nosio.
Veza ovog para, nalik na špansku sapunicu, potiče iz njihovih školskih dana u Medresi. Kada su roditeljima saopštili da će se venčati, prešli su kod mladoženje u kuću, ali je mlada morala da se odrekne svakog kontakta sa roditeljima, koji su bili imućni i protivili se ćerkinoj udaji. Pošto je porodica Sulejmani izuzetno siromašna, bračni par se odlučio na odlazak.
“Nismo mogli da živimo u siromaštvu, a supruga nije želela da se vrati ocu. Nismo imali šta da jedemo, nismo mogli da nastavimo školovanje, nismo imali perspektivu. Jedne noći smo se iskrali iz kuće i pobjegli”, počinje priču mladoženja.
Prevoz nisu imali. Do Sirije su stigli pješice. Odatle u Tursku. Vrlo mali deo puta su prešli stopirajući, a zatim opet pješice. Kada su ušli u Bugarsku, uhvatio ih je sneg.
“Prsti na nogama su počeli da nam plave. Suhel više nije mogla da hoda. Morao sam da je nosim. I tako smo ušli u Srbiju. U Srbiji najpre nismo dobro dočekani, gledali su nas kao životinje. Ali, od kada su nas prebacili u Sjenicu, sve je bolje”, u dahu priča Ben Azir.
U Centru za azilante u Sjenici je smješteno 69 azilanata. Najviše njih je iz Sirije, Eritreje, Egipta, Avganistana, Somalije i Nigerije. Husein Kalib (20) je zbog rata pobegao iz Somalije.

“Ubili su mi celu porodicu. Želio sam samo da pobjegnem, nije mi bilo bitno gde ću stići. Sada bih volio da iz Srbije odem u zapadnu Evropu. Nigdje nam nije kao u Srbiji, ko drugačije kaže – sigurno laže. Imamo tri obroka, Sjeničani nam donose odjeću, bezbedni smo”, kaže Kalib i dodaje da je hladnoća jedino na šta ne može da se navikne.
Bračni par Suhel i Ben Azir najveći dio puta iz Avganistana prešli pješice
“Navikao sam da je najniža temperatura u Somaliji oko 35 stepeni. Ovdje je prije neko veče bilo čak minus 20. Snijeg sam ovdje prvi put u životu video. Nisam znao šta se dešava, mislio sam da neki papirići padaju sa neba”, kroz smjeh priča Kalib.
Direktor Centra za azilante u Sjenici Behudin Zekić kaže da od 8. decembra, kada su smješteni, nije bilo ni najmanjeg problema sa azilantima.
“Svako veče se u 22 sata zaključavaju vrata i gasi svjetlo pred spavanje. Izlazak poslije toga je zabranjen. Sada čekaju lične karte, bez kojih ne mogu da podižu novac koji im šalje porodica. Obroci su redovni. Danas za ručak, na primjer, imaju supu i kuvani kupus. Fali nam veš-mašina i malo više sredstava za higijenu”, napominje Zekić